Sagranijski Ljetopis - Sagranian Chronicle

Dugo već nisam ništa objavljivao na ovom blogu. Što zbog poslovnih i obiteljskih obveza, što zbog puke ljudske lijenosti. Pa evo nešto malo pride čisto da znate da sam živ i zdrav. Drugi roman dobiva konačan oblik i prijeti da će se preliti u treći. tako da sad preostaje mukotrpno pljevljenje tekstova kao vrt prepun korova i neželjenih izraslina u nešto što možeš s ponosom pokazati drugima. Uz roman idu i mnogi dodatci. Oni pojašnjavaju odnose u starom Svijetu, kako sam ga nazvao i daju dodatne informacije onima koje zanima baš sve. Ovo je jedan od njih.

CARSTVO NARD
Sultan je u carstvu Nard apsolutni vladar. Gospodar i zapovjednik. Carstvo je njegovo privatno vlasništvo. Životi i imovina svih njegovih podanika. Slobodnih i neslobodnih. FAJUNI – namjesnici. Upravljaju u pokrajinama u sultanovo ime. Imenuju suce u gradovima i selima. Korumpirani, vrlo moćni i bogati. U carstvu je popisano 8,9 milijuna slobodnih muškaraca i 9,1 milijuna slobodnih žena. Neslobodnih (robova) ima na broj 5 126 300. Sa stalno nastanjenim strancima carstvo je najmnogoljudnija zemlja Starog svijeta sa 23 126 300 stanovnika. Glavni i najveći grad je FORK ( Hrid- nardski.) sa 280 000 stanovnika. Većina pučanstva živi na selu. ROBOVLASNIČKO DRUŠTVENO UREĐENJE Robovi se prodaju i kupuju na tržnici robova. Vlasnici plaćaju porez na robove. Robovi se mogu i samostalno loviti izvan granica carstva osim u zemljama s kojima Nard ima diplomatske odnose. Za ulovljenog roba lovac ne plaća porez nego jednokratnu pristojbu. Ako ga dalje proda, novi vlasnik plaća porez. Cijena rada roba utvrđena je na osnovu jedne petine dnevnice slobodnog čovjeka. Ako vlasnik ustupi roba za rad na nekom državnom poslu oslobađa se poreza u odgovarajućem iznosu izvršenih usluga. Tj. U iznosu zarađenih dnevnica njegovih robova. ( to je najčešće u slučaju većih građevinskih radova stručnih robova. Tesara i zidara.) Među robovima postoji diferencijacija pa su neki vrijedniji od drugih. Najniži su oni koji čuvaju stoku, čiste smeće u gradovima, obrađuju polja, kopaju u rudnicima ili rade u šumama. Oni su gotovo manje vrijedni od životinje. Žive kratko i teško. Smrt je za njih oslobođenje. gospodar za njih ne odgovara nikome. Kao ni za stare sandale. Iznad njih su kućni robovi koji obavljaju poslove u domaćinstvu. Kuharice, pralje, konjušari, kolari, mesari, brijači i drugi. Oni moraju poznavati etiketu i pravila ophođenja, no ni oni nemaju ama baš nikakvih prava. Gospodar za njih samo plaća porez a rade od jutra do mraka i također vrlo kratko žive. Tek su rijetki od njih stekli slobodu a tek svaki dvadeseti se mogao razmnožavati i to isključivo radi proizvodnje nove radne snage. Stručni robovi su oni koji imaju neku usku specijalizaciju, a to su najčešće obrtnici. Zidari, tesari, stolari, klesari, pećari, krovopokrivači, bravari, ličioci, slikari, glazbari, pekari, kuhari slastičari, tkalci, krojači, obućari, vezilje, travari, oružari, oklopari, sedlari, staklari, livci, kovači, vinari i još mnoga druga zanimanja. (Zlatari, draguljari i kovači novca moraju biti slobodni Nardijci i zabranjeno im zapošljavati robove na tim poslovima.) Među njima se ističu učitelji koji podučavaju gospodarovu djecu lijepom ponašanju, glazbi, pisanju i plesu. Neki učitelji podučavaju dječake borbi i jahanju kao i drugim ratničkim vještinama. Ti "ratnički" učitelji obučavaju i borce u arenama. Među njima je jedan mali broj robova koji su dosegnuli vrlo visoke položaje kao savjetnici i filozofi. U Nardu je znanje iznimno cijenjeno pa su time i ti mudri ljudi visoko rangirani. Nardi ne vole strane čarobnjake. Uglavnom zato što ih se boje jer su s njima imali loših iskustava, pa ih uglavnom ubijaju prije nego što ih porobljavaju. Nema čarobnjaka sužnjeva. Možda gdje koji šaman ili druid koji svoje vještine krije "kao zmija noge". Neki nardski čarobnjaci okupili su oko sebe nešto tih iznimnih robova koji im služe u njihovim dvorovima pa ih i podučavaju svojim vještinama. No uglavnom ih ubijaju kad im više ne trebaju jer previše znaju pa se boje da ne prenesu znanja drugim čarobnjacima koji su im suparnici. Većinu roblja čine žene. One su glavni motiv svih robovlasnika. Postoje nekolike klase žena robinja. Uključujući sve ove već nabrojene, postoje i robinje za zabavu. One se dijele na klase. Nevina robinja zove se "bijela svila" jer je dužna odijevati se u bijelo pokazujući koliko vrijedi svome gospodaru. One gotovo nikad ne izlaze u javnost i kreću se samo unutar gospodareve kuće ili imanja. Robinje "crvene svile" su također vrlo cijenjene, lijepe i njegovane ali su one već provele noć s gospodarom. One na tržištu postižu nešto nižu cijenu od bijelih Svila ali je to i dalje višestruko više od običnih radnih robova. Robinje "crne svile" su prostitutke i plesačice. Njih gospodar iznajmljuje za noć bilo kome tko ima novca da plati. One zarađuju gospodaru vrlo značajne prihode, ali ne traju dugo i kod prodaje vrijede malo. Kao obične radne robinje. Robinja "prva djevojka" je glavna u gospodarevoj kući poslije njegove slobodne žene. U nazočnosti gospodara ona je jednaka kao i druge robinje ali kad je gospodar odsutan, sve druge robinje moraju slušati nju kao i gospodara. Te djevojke su osobe od najvećeg gospodareva povjerenja i poznaju sve njegove tajne, račune i poslove. Događalo se da su te djevojke zloupotrebljavale svoj privilegirani položaj pa su kazne bile strašne: od bičevanja, prodaje u "crnu svilu" pa i smaknuća. Mnoge robinje priželjkuju taj položaj jer je to najviše što u svome životu sužnja mogu dosegnuti. Postoje i "robinje srca", neslužbeno. često se događa da se gospodari zaljube usvoje mlade robinje pa ih tretiraju potpuno jednako kao slobodne žene. neslužbeno, dakako. Ona je za javnost i dalje robinja no, u intimi oni su jednostavno zaljubljeni par koji brine jedno o drugom i uživaju u čarima prave ljubavi. Takve robinje često ishode slobodu pa se udaju za svog voljenog kao slobodne žene. Ne prečesto, možemo u Nardu naići i na muške ljubavne robove slobodnih i bogatih žena. Naime, udovice uglednih generala ili ratnika uživaju posebno visok status u društvu. Pogotovo ako su imućne. tada one preuzimaju prava svojih pokojnih muževa. vode imanje ili domaćinstvo, upravljaju robovima i prihodima pa nije neuobičajeno da imaju muškog ljubavnog roba. (Često i više njih.) Ako se ponovo udaju, prenose prava svog pokojnog muža na novog gospodara i gube svoj povlašteni status, zato se one uglavnom, ne udaju ponovo nego si osiguraju utjehu hladnih noći u obliku mladog roba koji im utažuje žudnju i bespogovorno sluša svaku njenu i najskriveniju želju. Naravno, najveći broj najljepših robinja ima sultan. One su mjerilo njegove grandioznosti i moći. S mnogima nikad i nije došao u kontakt no sam njihov broj dovoljan je pokazatelj! (4 000!) Postoje još i posebne kategorije robova a to su Borbeni robovi koji se bore za zabavu puka u arenama širom Nardskog carstva i gradski robovi koji ne pripadaju jednom gospodaru nego su pod upravom gradskih vlasti. Postoje i ratni robovi. To su u stvari, paževi i štitonoše poznatih generala ili imućnih plemića. Oni idu uz gospodara u rat i privrženi su kao psi. Prema njima se postupa prilično dobro, a često su i poznati ako se istaknu u boju ili ratu. I posljednja skupina su robovi koji služe bogove u hramovima. Opslužuju hramove i svećenike te se bave drugim poslovima vezane uz vjerske aktivnosti. Slobodni muškarci i žene u Nardu također se razlikuju u pravima i obvezama. Muškarci, generalno, imaju svu vlast i moć odlučivanja, dok slobodne žene ipak to nemaju. No slobodne žene u Nardu imaju doista božanski status. One su čuvarice ognjišta, supruge, sestre, kćeri i majke slavnih Nardanaca. njihov utjecaj vidljiv je na svakom koraku. One brinu o mnoštvu stvari koje muškarce, po svojoj prirodi ne zanimaju. Lijepe umjetnosti, izrada odjeće, dekoriranje prostora, uzgoj cvijeća i vrtova pa do uređenja hramova i javnih zgrada. Ples i glazba omiljeno su područje nardskih slobodnih žena pa ih muškarci u tom području samo prate i podržavaju. I uživaju u njihovim djelima koje cijene i izvan granica njihova carstva. RELIGIJA Nardanci su štovatelji Ogme. Vrhovnog boga, stvoritelja svega svijeta, sunca i mjeseca. Kad je stvorio Mjesec iz njega se rodila Suna - prva i najljepša žena. Zaštitnica ljepote, umjetnosti plodnosti i ljubavi. Suna ju u zoru postanka stvorila zvijezde. Bog rata Iašavuš - najstariji Ogmin sin nastao je iz ognja. Nekad je dobar i koristan a nekad okrutan i strašan. Devika - zaštitnica djece i nemoćnih. Mala Božica nastala iz slatke vode. Brine o putnicima i strancima. Posebno brine o djeci i malim rasama: Polutanima, Gnomima i Hrebarima. Ogmin znak je Lotosov cvijet. Ogmini svećenici vrlo su moćni i utjecajni. Često donose propise i zakone mimo državnih i većina u Nardu ih poštuje. Vrlo imućna kasta koja gradi hramove po cijeloj zemlji i širi vjeru u druge zemlje izvan Narda. Nardejci - Malonardanci. Srodan narod koji živi u poriječju velikih rijeka. Nardanci ih doživljavaju kao manju braću. Govore srodnim jezikom i također su Ogmisti. Vrlo razvijene trgovačke i kulturne veze, ali Nardejci se ne žele odreći svoje samostalnosti. Kod njih još na snazi stari kult božice sreće - Harše. Ogmisti u Nardu to smatraju Herezom ali ipak toleriraju. Nardejci to znaju pa to pred Nardancima ne spominju. Često traže pomoć od sultana Narda jer su na vrlo istaknutom geografskom položaju važnih puteva, pa time i interesa susjeda ili se utječu Nardskoj političkoj moći u slučaju ratne opasnosti od Kazarina sa sjeveroistoka. Neki nardejski kraljevi sklapali su vazalne ugovore s Nardskim sultanima ali to nikad nije potrajalo. FORK, prijestolnica Narda, bio je golem grad. Pružao se ma stotinu vrsta u dužinu i pedeset vrsta u širina opasan debelim zidovima načičkanim obrambenim tornjevima i bojnim spravama. U njemu je živjelo više ljudi nego u svim prijestolnicama Starog Svijeta zajedno. Grad je bio smještan na tri brda i doline između njih koje su se naslanjale na morski zaljev i kroz koje je tekla lijena, mutna rijeka koja se tu ulujevala u more. Generalno, bio je podijeljen na 14 gradskih okruga. Naj sjajniji i naj bogatiji od njih bio Kabašan na brdu Ermeš i dominirao je ponad grada kao sjajna kruna od palača i pozlaćenih kupola hramova. Osam četvrti bilo je opasano debelim bedemima, dok je ostalih šest bilo razliveno na sve strane s jedne i druge strane rijeke oko mnogobrojnih mostova, luka, sidrišta i dokova. Uglavnom su bili naseljeni najsiromašnijim Forčanima koji su činili golemu većinu stanovništva. Različita gradska sirotinja bez zanimanja i izgleda za budućnost. Čak i u tim naj siromašnijim dijelovima grada bilo je sjajnih Ogtminih hramova a i ljudi koji drže svoje robove. Nedavno je počela izgradnja novog pojasa bedema koji bi okruživali i te četvrti. Svi su oni bili podložni davanjima i porezima pa je sultan htio uvesti reda u taj nekontrolirani kaos koji je prijetio da će svakog časa izmaknut svakoj kontroli. Svi niži slojevi građanstva bili su dužni javiti se na radnu obvezu ili u zamjenu poslati svoje robove. Gradska straža imala je danonoćno pune ruke posla pa su počeli novačiti mladiće sa sela za službu u gradu jer više nisu mogli izaći na kraj s tom situacijom. Tržnica robova bila je unutar zidina grada u petom okrugu i zauzimala je veliki prostrani trg oivičen drvoredima čempresa i platana ispred niskih žućkastih pročelja trgovina i zguranih malih zanatskih radnjica svih vrsta. Na jednoj strani trga bile su tkalačke i bojadisarske radionice i sve je bilo šareno od raznobojnih tkanina koje su se sušile na vjetru obješen o konopce uzduž i poprijeko! Ipak najveći dio trga zauzimao je Seloran, kako su Nrdijci nazivali drvenu šetnicu uzdignutu tri stope od tla na čvrstim drvenim stupovima i ispresjecan stubištima. Na Seloranu bijahu izloženi robovi svih vrsta, dobi, spola, starosti i boje kože. Visoki vitki i mišićavi tamnoputi Peloti, Plavokosi Nordiski, Kosooki sitni Kalmici i Johti, Mišićavi i crvenokosi Čuvaši, bradati i prkosni. Svjetloputi Sagrani i lijepe vitke Sagranke kojih je bilo gotovo kao svih ostalih zajedno.U vremena rata najviše roblja dolazi iz napadnute zemlje protivnika. U jednom kutu bili je i Orkova u kavezima s debelim željeznim verigama oko vratova i gležanja.Oni su bili samo za borbu u kavezima i arenama za razonodu bogatih Nardijaca. Na njih su padale bogate oklade za borbe protiv divljih zvijeri ili jedni protiv drugih. A izgledali su strašno! Zaudarali su kao veprovi i kesili svoje duge očnjake na prolaznike i moguće kupce koji su ih odmjeravali bez straha znalački. Koliko bi im koji od njih zlatnika mogao donijeti. Ispitivali su ih tako da su ih dražili štapovima kroz rešetke, a orkovi bi razjareni, urlali i hvatali štapovi lomeći ih u bijesu u triješće što je uvijek izazivalo salve oduševljenja među znatiželjnicima podsvjesno sretnima što su na sigurnom i izvan domašaja te divlje čeljadi. Do njih u kavezima bilo je nekoliko Gnollova u jako lošem stanju. Oni su trebali biti zvijeri za borbu, ali su više ličili na uplašene mršave štence. Šćućureni u jednom kutu stalno su tulili i cvilili. Kupaca je bilo sa svih stran carstva gdje se priznaje vlast moćnog sultana. «Gospodara neba i Zemlje» Većina ih je kupovala, obične radne robove za rad na imanjima i za čuvanje stoke dok su drugi kupovali samo djevojke za bordele ili za ples. Na visokoj cijeni bile su žene koje su znale kakvu vještinu: češljarice, krojačice, kuharice ili vješte tkalje. Ta vrsta uvijek je našla kupce i to za dobre cijene. Za visoku vitku češljaricu tamnih očiju i kose ne stariju od šesnaest ljeta nedavno je jedan plemić dao četiri mlada rasna konja. Svi su mu se rugali, ali i zavidjeli mu u isto vrijeme! U Nardu nije bilo vitezova plemića ko u drugih sjevernih i zapadnih naroda. Vješt vojnik odgajao se od malih nogu ili bi se istaknuo u borbama i ratovima pa bi tako napredovao. U Nardu su jako cijenili vještinu u borbi ali i hrabrost, požrtvovnost i izdržljivost. Prema Nardskim mjerilima vrhunski ratnik mora biti, rije svega pobožan, vješt na sablji i koplju. Vrstan strijelac izdržljiv i ustrajan. Morao je isto tako biti dobar trkač kao i pjevač. Morao je naizust recitirati stare spjevove ili vjerske mudrosti i molitve. Doista, svaki je Nardijac imao ljubav za poeziju, makar i onu prizemnu, pučku koja se pjeva u opskurnim krčmama diljem carstva. Vojnici bi napredovali tako da dobiju zemlju, imanja i robove, a u skladu s tim i važnije dužnosti u vojsci.Više odgovornosti i veće postrojbe kojima su zapovjedali. Tako im je s višim činom rastao ugled i politički utjecaj isto kao i prihodi. «Čegi» bio je nadimak junaka (jaluk) Neki vojnici niska roda ili malog značaja uspjeli su se istaknuti nekim junačkim podvigom, hrabrošću, lukavošću snagom ili pobjedom u neravnopravnoj borbi. Čegi Jaluka nije bilo puno, ali su imali zvjezdani status i svatko u Nardo htio ih je za prijatelja ili poznanika. Majke su sanjale da im se kćeri udaju za Čegija a očevi maštali da će im sin kad tad postati jedan od njih. Pozivani su bili na gozbe i svečanosti kao počasni gosti i o tim prigodama Fork bi brujio danima. Čegi-Alim bio je jedan od slavnih.Proslavio se kad je u jednom od mnogobrojnih lovova sultanu spasio život ubivši tigra koji je «Vladara Neba i Zemlje» skoro odvojio od duše.U trenutku kad je tigar u pola otkucaja srca skočio na sultanova slona i skoro se Naharimu dočepao grkljana, Alim je hitnuo koplje i precizno probotigru pluća i srce. U tom nemjerljivom djeliću vremena ležala je legenda. Moć i slava pograničnog vojnika vrlo vještog s kopljem. To mu je priskrbiolo bogatstvo kojim ga je sultan velikodušno obasuo kao i mnoštvo tajnih neprijatelja. Nitko na svijetu nije sultana volio više od Čegi-Alima! Ipak, postoje i Čegiji koje sultan mrzi, ne priznaje i progoni,no narod ih i dalje potajno obožava i slavi. Jedan od takvih je i čegi-Darud koji je goloruk ubio osam naoružanih poreznika koji su mu došli plijeniti imovinu. Taj događaj prepričava se u Nardu već godinama i svaki put je malo kićeniji, bogatiji detaljima i sve više mit, a sve manje stvarni događaj. No jedna stvar doista, uvijek je ista u svim verzijama priče. Jedan od poreznika pokušao je obesčastiti njegovu kćer i Darud je u bijesu uzeo zakon u svoje ruke i sve ih poubijao. Od onda živi kao odmetnik u prašumi i sultan je u više navrata raspisivao nagradu za njegovu glavu i slao kaznene ekspedicije da ga pronađu, ali narod ga je uvijek štitio i skriva i zvao Čagi-Darud.