DIO PETI - FIFTH PART

Reglef ga nakon kraćeg upoznavanja s vojarnom odvede k patuljku Hanamiju u oružarnicu.

-Tko to tako kasno lupa na moja vrata kad se pošten svijet sprema za odmor?- prasne mrzovoljni patuljak gegajući se prema željeznim vratima.

Ja sam ! Reglef! Otvori da nas poslužiš!-

-Sad si rek'o: Reglef, a sad vas je odjednom nekoliko! odluči se koliko vas je ili ne otvaram! - i dalje je grintao patuljak ne otvarajući vrata.

-Ma daj otvori, mrki medvjede! Trebam opremu za jednog novaka.-

Vrata se otvore samo tri prsta između kojih se vidio debeli lanac i nos obrastao korovom brade i brkova mrzovoljnog oružara.

-Dakle, u kakav rat taj dugonja treba hitno večeras pa mu treba oprema? Jel' ne može sačekati danje svjetlo k'o sav normalan svijet? -

Reglef je bio već nestrpljiv, ali nije bio ljut! Vargazarinu se učini da je bio spreman na takvu dobrodošlicu.

-Ne! Nemože čekati sutra, jer večeras mora imati opremu. Knez je tako naredio!-

Na spomen kneza, onaj debeli lanac zazveči i vrata se otvore bez škripanja.

-Uđite!- šturo reče patuljak krenuvši prema dugom niskom pultu prilagođenom njegovoj visini. Čak je i oružarnica bila nekako čudno niska za vargazarinov ukus. Stalno je razmicao metalne komade ispred očiju koji su visili sa stropnih klinčanica u strahu da ne udari u nešto u ovom polumraku.

-Što trebate? - Upita Hanami paleći još tri luči da pojača svjetlost u polumračnoj prostoriji.

Luči obasjaše lijepo ulaštene komade oklopa, štitove, mačeve, helebarde i još svu silu željeza i čelika koje služi ubijanju ili štiti od ubijanja.

-Trebamo početnu opremu.- reče Reglef a patuljak bez riječi odgega između polica vadeći neke stvari sad s lijeve, sad s desne strane i trpajući ih u čvrstu kožnatu vreću s razmrljanim grbom kraljevstva.

vreća za spavanje, tri baklje, konopac, tobolac s dvadeset strijela, nož, čizme, surka, kabanica, kožnate hlače...

-Prsluk imaš?-

-Imam.- reče Vargazarin

Rukavice?-

-Može jedan par.-

-Kapuljaču? - Pa ne znam ... Daj mu jednu - dobaci Reglef. Trebat će ti.

Plašt imaš?

-Imam. - ponosno reče Vargazarin.

Patuljak rutinski odšeta do druge prostorije i poče prebirati mačeve pogledavajući čas oružje, čas momka kao da ocijenjuje koji bi mu mač pristajao. Nisu ništa govorili. Samo se čuo zveket prebiranog oružja u znalčevim rukama.

nakon minute i na kraju police s mačevima Hanami izvuče jedan dugi mač iz korica i detaljno mu pregleda oštricu.

-Probaj ovaj.- Vargazarin uze oružje koje je bilo dvostruko duže od onog što je imao i gotovo dvostruko teže.

I on, kao, znalački pogleda u oštricu mada pojma nije imao što gledati i kako. Taj detalj ne promakne Hanamiju i ote mu se smješak na kraju usana kojeg vješto sakri brkovima.

-Ha! Ljudi! Stručnjaci za ništa!- promrmlja sebi u gustu bradu punu ostataka večere.

Pred drugom policom donese male ljestve i ispruži se dokučiti luk kojeg je jednim pogledom izabrao.

Luk je bio od jasena. Ni dug ni kratak. Onako, nekako više lovački. Vargazarin ga uze okušavajući težinu i napetost.

Hanami ga pogleda i kaže:

- Ne! Daj to 'vamo! - ocijenio je da će mu biti prekrut pa mu pruži drugi, iste dužine samo mekši i graciozniji. Od tisovine.

-Ovaj će, majstore, biti dobar.- Reče Vargazarin gradeći se vještim u ocjenjivanju lukova. Hanami mu ne odgovori ništa nego krene prema polici nakrcanoj štitovima i izabere jedan rabljeni ali u dobrom stanju i pruži mu ga.

-To je to!- reče Hanami strogo poslovno.

-Daj Hanami razvedri se malo! -pokušavao se šaliti Reglef.

-Mladić je tek došao. Ne treba ga na smrt prepasti! Još će pomisliti da si ti neki grintavi mrgud koji se ne zna ni nasmijati! -

-Ajde, ajde! - spremajući sitnice pribora u ladicu reče Hanami. Za ovo izvanredno otvaranje si mi dužan pivo sutra!-

-Samo to? Pa to smo onda riješili! Sutra u krčmi imaš pivo za ovaj tvoj velikodušni ustupak. Hvala prijatelju!-

-Nismo mi nikakvi prijatelji - i dalje mrgodno protiska kroz zube patuljak.... -a ti, mali čuvaj opremu. Naknadne pritužbe ne uvažavam!-

-Odmah vidim, gospodine, da to neće biti ni potrebno! Vaše stručno oko izabralo mi je najbolje komade. -Pokušavao mu se dodvoriti Vargazarin.

- Prave komade! ... prasne Hanami... Prave komade, moj sinko nećeš nikada u životu vidjeti! Ako i i vidiš, nećeš ih imati, a ako ih ludom Moradinovom[1] srećom budeš i imao, vjerojatno će te doći glavi jer ih svaki lopov sa zahrđalim nožem želi! Zato koristi ono što imaš. Najbolje što znaš.- Vargazarin u djeliću sekunde bistro zaključi da je ovo jedan dobar savjet stručnjaka i upamti ga.

-Najbolje oružje postaje prokletstvo u nespretnoj ruci a i srp može biti "božanski osvetitelj"[2] u rukama znalca.

-Hvala majstore. Imat ću to na umu.- majstor se malo smekša.

-Hajde, evo ti da ne kažeš da sam neka orkovska mrzovoljna hulja... i pruži mu lijepu malu mjedenu britvu ukrašenu ugraviranim likovima jelena i srna.

-...To kad se budeš brijao, kako to vi ljudi činite!-Reglef se nasmije jer je znao da je Hanami, u stvari, duša od patuljka i da mu je strogost jedna vrsta omiljene poze.

-Hvala majstore! to je više nego što sam se nadao.- pažljivo umota britvu u maramicu i stavi je u torbicu na lijevom boku.

-Doviđenja, i oprostite što smo ovako kasno smetali.- Reglef samo mahne rukom Hanamiju na što mu ovaj odmahne i vrata se ponovo tiho za njima zatvore uz poznati zvuk katanca i lanca.

OBUKA

Sljedećeg jutra, kojeg sav normalan svijet još drži mrklom noći, Vargazarin je grubo dignut iz postelje koju je dobio u kutu istočnog krila vojarne s novacima gradske straže. Mahom golobrade seljačadi koja je htjela u gardu pobjeći od motike i teškog seljačkog posla.

Kažu da je Bog načinio pijetla da budi ljude na vrijeme, ali ga je, očito Vrag dresirao da to čini u četiri ujutro!

Nakon oskudnog obroka vruće zobene kaše začinjenom jedan prst dugačkim komadićem slanine, Vargazarin je požurio pregledati i nahraniti svoga Varga. Kad se vratio, Reglef ga je čekao na vježbalištu u autoritativoj pozi raskoraka s rukama na leđima.

-Izvuci mač!- kratko zapovijedi.

- Sad s njim maši tako da osjetiš njegovu težinu.- Vargazarin žustro zamahne nekoliko puta gledajući u oštricu koja je kroz zrak proizvodila zvuk vjetra u praznom ambaru.

-Jače!- povisi ton Reglef... - i ne gledaj u mač nego ispred sebe! Napadni onu quintanu... - pokaza prstom na lutku na kolcu sa štitom i kacigom svom izgužvanom od silnih udaraca.

-Zamisli da je ona neprijatelj koji te želi ubiti!- Vargazarin srnu na nju sjetivši se Orkova čiji mu je smrad još bio svjež u nosnicama.

-Haaaaa! Ha!- glasno je ispuštao zrak nasrćući na tužni lik slamnatog ratnika. Ćuf, ćuf, ćuf!... stenjao je slamnati ratnik od udaraca nevješto zadanih ploštimice.

Na onoj ravnoj gredi koja mu bijaše desna ruka visila je vreća s pjeskom. Iznenada se quintana zavrti oko svoje osi i vrećica s pjeskom, pažljivo postavljena, pogodi Vargazarina posred lica.

-Hap! - dreknu momak i izgubi ravnotežu. Tresne u prašinu otpuhujući plavi čuperak s oka.

-Što je sad ovo?- iznenađeno upita.

To je sprava za vježbanje, a i stup za vezanje konja. Sad znaš da može i uzvratiti!

-Diž' se!- Vargazarin još zbunjen i pomalo posramljen ustane i otrese hlače i surku[3].

-Mač je tvoja oštra kandža! Produžetak tvoje ruke. -Reče Reglef kružeći u ritmu oko njega.

Mač nije motika, a nije, bogami, ni sjekira čiji udarac uglavnom ovisi o snazi! On je oružje bogova! Svaki mač bira svoga borca, a ne obrnuto!- Reglef napravi značajnu stanku da napuni lulu.Vargazarin je samo stajao nijemo slušajući odavno već naučen pokornosti i strpljenju. Upijao je svaku riječ učitelja kojeg je počeo iznimno cijeniti.

-Njegov balans[4] je u jabuci na kraju rukohvatu. On ti olakšava zamah. -Uze mač i podigne ga u visini očiju. -Osjeti taj balans! - ponovno mu pruži mač s jednim drugim osjećajem kojeg i Vargazarin osjeti. To bijaše poštovanje prema komadu čelika koje, gotovo mitski poprimi odlike živog bića.

-Mač je tvoja ljubavnica, tvoj prijatelj, tvoj saveznik. On ti usmjerava ruku isto koliko i ti usmjeravaš njega. On pojačava tvoj udarac, on te brani od udarca.-

Reglef stane sučelice svome učenika. Nikada nemoj mač nositi kao torbu. Moraš ga osjećati u svakom trenutku. Biti svjestan njegove moći i njegove prisutnosti.

-Nastavi! - dobaci preko ramena pućkajući kolutove dima gledajući prema drugom kraju vježbališta gdje su mlade djevojke vježbale gađanje lukom i strijelom u nekakvoj oskudnoj odjeći.

Oko podne, kad je već raščijao quintanu kao bijesan pas torbu, Vargazarin dobije dozvolu da ode na ručak.

Bio je smožden. Svaki mišić u tijelu ga je bolio i molio je bogove da mu podare malo okrepljujućeg sna.

Reglef ga prekine u sanjarenju.

-Diž'se!-

On nevoljko ustane krajnjim naporom krene za njim. No sad ne na prašno pješčano vježbalište, nego izvan vojarne prema izlazu iz grada. Probijajući kroz gomilu Vargazarinu nije bilo jasno kuda idu, ali se nije usuđivao pitati.

Hodali su nekih petnaest minuta izvan grada prema šumarku u kojem bijaše izvor koji je tvorio jezerce. Voda je bila kristalno čista. Plavi i zeleni odsjaji su titrali na jantarnom popodnevnom suncu.

Reglef odjednom stane, ogleda se oko sebe i sjedne na travu pored izvora.

-Sjedi!- Ponovo učitelj kratko izda zapovijed u stilu vlasnika pasa. Vargazarin sjedne pored njega i dalje znatiželjan saznati što to oni ovdje rade.

Reglef kao da čuje njegove misli poče novim, blagim umirujućim tonom: - Mač je oružje odvažnih. Postati majstor mača fizički je lako. Ali ovladati umom vještinu upotrebe mača, iznimna je zadaća. Borio si se s goblinima i Orkovima, ali moraš znati da u starom svijetu ima neprijatelja i čudovišta koje ne možeš ni zamisliti i trebat će ti mnogo više od gole hrabrosti da ih pobijediš i sačuvaš goli život.-

Malo zastane duboko dišući. Osnovni zadatak majstora mača je: zaustaviti protivnika!

Vješt mačevalac to čini u optimalno i učinkovito malo poteza. Što misliš: što je krajnji cilj učitelja mača? -

Vargazarin se zbuni. Nije shvaćao pitanje. Nije na njega znao odgovor, a bojao se da će se učitelj rasrditi što ne zna.

-Prema onome što znam o tebi i o onome što si svojim pokretima pokazao na vježbalištu…-nastavi učitelj nešto tiše…- Vidim da možeš postići nešto više od običnog vitlanja mačem i odrubljivanja glava Orkova po kraljevstvu.

Dakle, zadatak učitelja mača je što manje se koristiti mačem s naj učinkovitijim rezultatima.-

Vargazarin klimne glavom iako nije u potpunosti shvatio poruku.

-Sa što manje upotrijebljene snage uništiti neprijatelja vodi ka jednom cilju- nastavi tajanstveno Reglef.

-Potpunom odsustvu mača i potpuna pobjeda neprijatelja bez borbe.-

Vargazarin utone u misli dok mu je mač počivao u krilu.

-Sad se odmori. Zažmiri i skupljaj energiju koja ti puni mišiće snagom.- reče Reglef.

-Sad te cijelo tijelo boli jer je to jako teško oružje i nisi ga koristio na pravi način tako da si nepotrebno, istegnuo tetive i opteretio mišiće više nego oni mogu podnijeti.-

Sjedili su tako više od pola sata u miru, osluškujući zvukove prirode. Vargazarin je sada, začudo stalno bio svjestan sječiva u svome krilu. Reglef se ustane i skine odjeću. Skoči u vodu i reče:

- Zamnom!-

Nakon okrepljujuće kupke obukoše se i krenuše nazad prema gradu.

-Ovdje kupanje nije običaj koji je jako na cijeni, kao što i sam znaš. Ja sam ga naučio koristiti na istoku kod redovnika koji žive dvostruko duže nego mi između ostalog i zato što kupanjem nadoknađuju izgubljenu snagu. Krv je najvažnija tekućina tijela i njegova naj važnija esencija. Kupanjem je hladiš i produžavaš vijek srcu koje je pumpa. Tako se krv ujedno i obnavlja, a to ti osigurava dobro zdravlje i okrijepu. Voda opušta i masira mišiće, ali ti i održava tijelo čistim. Ovo ćemo činiti svaki dan do kraja tvoje obuke. Nastavi to činiti svaki dan u svom životu kad god možeš. To neka ostane tvoja tajna.

-Bez brige gospodine - odgovori Vargazarin shvaćajući da je imao privilegiju učiti kod najboljeg učitelja u kraljevstvu i oduševljeno je odlučio to maksimalno iskoristiti.

Sljedećih dana i mjeseci učio je tajne vještine udarca i obrane, napada i manevra, ali i vježbe "pravilnog disanja" i meditaciju. Bivao je sve vještiji i jači. Borbu s jednim, dva i više protivnika. Borba bez protivnika kao niz savršenih i proračunatih poteza koji čeliče volju i učvršćuju samouvjerenost. Iskušavao je svoje granice izdržljivosti i boli i svakog dana pomalo, neprimjetno ali dosljedno i uporno postajao malo bolji. Uporedo s mačem učio je i gađanje lukom i strijelom. Sad već stekavši neka nova znanja o disciplini i kvaliteti oružja, dvostruko je brže savladavao vještinu gađanja strijelom.

I kupao se. Svaki dan.

Reglef je često odlazio na svoje noćne pohode po bordelima i pijanke sa prijateljima po krčmama, ali bi svako jutro dolazio s prvim pijetlima neshvatljivo svjež i čio. Nekako pomlađen i jedar.

Vargazarin nije bio zaboravio svog jedinog pravog prijatelja i obilazio je Varga hraneći ga, timareći i jašući ga kad god je za to bilo prilike. Čak se ni seljaci više na to nisu obazirali. Svako čudo za dva dana!

Najviše su protiv varga rogoborili svećenici i žreci govoreći kako je to crna magija i -"Vražja posla, moj gospodine!"- dok su na drugu stranu neki tajni kultovi potajno obožavili Varga kao, tobože, utjelovljenje ili Avatara[5] njihovog zlog i krvoločnog Boga koji proganja i kažnjava ljude. Jednom su opasno i ugrozili prividni mir Vargazarina i njegovog vuka s gradom kad su po noći pokušali objesiti neke posvećene hamajlije svoga Boga Vargu oko vrata, pa zamalo platili glavom tu ludu i nepromišljenu hrabrost. Ujutro kad je Vargazarin došao u u napuštenu postaju poštanskih kočija zatekao je krvave tragove posvuda. Posebno oko Vargove gubice i jedan neidentificirani komad odjeće koji je neodoljivo podsjećao na stražnju stranu svećeničkih hlača kakve rabe svećenici tih zlih i tajnih kultova.

Građani su prvo napali Vargazarina kad su čuli vijest optužujući ga za crnu magiju i opasni presedan u njihovu gradu dok im Vargazarin nije objasnio porijeklo crnocrvenog platna koje, tako tipično, koriste omraženi kultisti. Tada se javnost smirila uz obrazloženje da se Varg, ustvari borio protiv mnogo većeg zla nego što je on sam.

Kako se približavao trenutak pohoda na Gobline u istočne stepe tako je Vargazarin svakog dana postajao sve spremniji i orniji za borbu i osvetu svojim tlačiteljima. No jednako tako je shvaćao, sada bolje nego ikad prije, vrijednosti koje brani. One za koje se vrijedi boriti. sada je puno dublje sagledavao stvari naučen gledati Reglefovim, učiteljevim očima. Shvaćao je da stvari nikada nisu onakove kakvima se čine. Na kraju, sam je bio očiti primjer tog zlatnog i važnog pravila.

Svakodnevno je učio borbu, napad i obranu. Naučio je koristiti se sabljom, helebardom, samostrelom, buzdovanom, sječkom, kosirom, bodežom, kopljem, sjekirom i trozupcem.

Jednog ustajalog popodneva u srpnju kad je teška prašina vježbališta polegla na pluća i vjeđe, Vargazarin je bio pred Reglefom očekujući pouku iz, njemu omiljenog predmeta: mača.

Učitelj mu zaveže oči maramom.

-Danas ćeš učiti koristiti svoja čula na jedan drugi način. Što, naprimjer kad ne vidiš neprijatelja? Što kad je gusti mrak a napadnu te bića koja u tom mraku jako dobro vide?-

Vargazarin ne odgovori. Znao je da na ta pitanja učitelj ne očekuje verbalne odgovore nego analizu u vlastitoj glavi. Počeo je njuškati zrak a uši su mu strigle kao u zeca.

-Detektirat ćeš protivnika svim drugim čulima, osim vida. Upotrijebit ćeš svoje druge otkrivače opasnosti: Uši i nos.-

Potom baci mješinu s vodom u pravcu Vargazarina. On u trenutku osjeti miris mješine i njen lagani šum i munjevito okrene mač u pravcu odakle je dolazila. Promaši je zamalo.

_Nije dobro!- Dreknu Reglef. –Nemoj misliti na vid i kako je glupo što ne vidiš, nego misli kako je dobro u ovom trenutku IMATI sluh i njuh. Pretvori se u Varga i šišmiša istodobno. Nemoj biti lovina. Budi lovac!

Ponovo mu baci istu kozju mješinu.

Promašaj!

Učitelj nije rekao ništa.

Ponovo zavitla smrdljivu kozju kožu kao da je nasrtljivi napadač. Sad se Vargazarin usredotoči na zadatak i već naćulenih ušiju zvizne mačem u pravcu tihog, gotovo neprimjetnog šuma.

Bam!

Puče miješina i voda mu se prolije po nogama.

On ponosno podigne povez i šeretski se, pobjednički nasmije.

Učitelj nije bio toliko oduševljen.

-Nisi pobjedio! Već nekoliko puta si mogao biti mrtav!

-Drugi puta ćemo gađati puno manji i tiši predmet.-

Sledeća vježba bila je gađanje lukom i strijelama. Vježbalište je bilo upravo ono gdje su djevojke vježbale jutrima i koje je Reglef s toliko pažnje i truda poučavao. _Odbroji 20 muških koraka od mete.- reče učitelj. Vargazarin dobro zakorači i nastavi brojati…-osamnaest, devetnaest , dvadeset.- okrene se prema meti čekajući daljnja uputstva.

-Gađamo kao i uvijek…-reče kao nezainteresirano. –isprazni um. pusti da te strijela vodi . –

Vargazarin lagano zapne strijelu u tetivu i napne je s tri prsta. Jedan beskrajno mali , ali isto tako dugačak trenutak prije otpuštanja…..

Fssssssst- zviznu strijela kroz zrak. Udarila je četiri prsta ulijevo. Sad Vargazarin pogleda metu i ocijeni u koju stranu treba popravak. Ponovo isti trenutak i ponovo udarac. no sad puno bliže sredini.

Reglef je klimao glavom s odobravanjem. Nastavi istom brzinom. polako i koncentrirano. reče i prekriži ruke na prsima gledajući učenika.

Vargazarin zareda deset komada i samo dvije odoše izvan crne točke u sredini.

-Sad odbroji još deset koraka- reče učitelj a On to i učini. Sad Reglef žustro priđe noseći novi tobolac sa još dvadeset strijela.

-Na tebe juri pobješnjela gomila sa sjekirama željna tvoje krvi! –vikne zastrašujuće reglef. –Imaš samo strijele ! Što ćeš učiniti!-

_Strijeljat ću ih!- iskreno uplašen reče momak i jače stisne luk u ruci.

_onda strijeljaj! Što brže možeš! Sve ih skini!- On žustro krene i prve dvije odoše ustranu, _Uh!- namršti se i sad skupi svu kncentraciju da više ne griješi. Strijele su letjele jedna za drugom . Vješto i precizno. deset, jedanaest , dvanaest brojio je učitelj. _Stop!- vikne.

To je bila jedna minuta reče sa smiješkom. –Već si prilično brz! – pohvali ga a Vargazarin sa nasmiješi…._ali još uvijek neprecizan. Sad bi bio mrtav…. momak se ponovo namršti.

-Gotovi smo za danas. Možeš ići.- reče učitelj i ne gledajući ga.

Pomalo razočarano, Vargazarin skine prljavu i znojnu odjeću i ode se okupati na izvor kao i svakoga dana. Nije vidio, ali je osjećao ponos i zadovoljstvo učitelja koji je i sam uživao učeći ga svemu što je sam znao.

Reglef zapali lulu i duboko se nakašlja tjerajući prašinu iz grla.

-Dovraga! Valjda sam sad zaslužio piće! Presušio sam.-… i uputi se laganim korakom prema kapiji u pravcu krčme usput pozdravljajući stražare i dalje pokušavajući izbrisati iz glave slike polugolih znojnih "Amazonki" na strelištu.

---

[1] Moradin - Patuljački vrhovni Bog.

[2] "božanski Osvetitelj" - legendarni mač Sagranijskog kralja Vivane. Oružje nemjerljive ljepote i moći. Iskovao mu ga je Alagondar Pirostat za rat protiv nardskog sultana .

[3] surka - kratki vojnički kaputić

[4] balans - ravnoteža

[5] Tjelesni oblik koje koriste bogovi kad siđu na zemlju.