U SVETOM GAJU
Kad su s planine sišli u dolini Toveu i Vargazarinu se pridruži Elohir u razgovoru.
Ispričali su mu sve i iznijeli svoje zaključke. Elohir je bio malo iznenađen, ali je potvrdio da svi argumenti imaju smisla.
Ponovo napraviše tabor na onom istom mjestu gdje su bili i kad su kretali put planine, samo što je sada bilo mnogostruko više tovarnih životinja i trideset patuljaka.
Dok su patuljci rastovarali i rasedlavali životinje da mogu mirno pasti na livadi pored potoka, Vargazarin je hranio svoga varga ostacima one divokoze koju su dobili od Mura. Varg ju je halapljivo jeo. čak mu je meso nestrpljivo istrgnuo iz ruku.
Sad je bilo četiri velike vatre jer nisu mogli svi stati oko jedne. Patuljci su nakon obavljena posla zdušno prionuli jelu i veselom razgovoru, dok su Vargazarinovi ljudi ponovo raspravljali o proteklim događajima. Sve je to na njih ostavilo snažan dojam. Pogotovo što su neki bili ranjeni i što su izgubili jednu vrijednu životinju.
Tove im je izložio svoj plan.
Predložio je da slobodno krenu dogovorenim putem, ali sa samo deset patuljaka pratnje, jedva koliko je potrebno za kontrolu tovara, dok bi on s glavninom patuljaka išao po strani u sjeni i osiguravao bok kolone od iznenađenja koje se očekivalo.
-Sigurno je da će netko napasti. Ne znam hoće li to biti Druid ili Gnollovi, ili ma tko drugi, ali sam siguran da morate imati stalno pripravne ruke na oružju.- reče Tove sipajući si drugi put pivo.
Svi se jednoglasno složiše nastavljajući popodnevni odmor skupljajući snagu za događaje koji ih očekuju.
Navečer je Vargazarin pošao na potok. Išao se kupati što nije činio već nekoliko dana i osjećao je blagi osjećaj krivice zbog toga. Obećao je učitelju da će to činiti svaki dan, pa je osjećao kao da je iznevjerio učitelja i prekršio zadanu riječ. Pod jednom vrbom na brzinu se skine i uroni u ledeni planinski potok. Voda je bila toliko hladna da je skoro ostao bez daha a usnice su mu pomodrile.
Nakon prvog šoka, tijelo se privikne i on lagano zapliva u plitkoj brzoj vodi ne kvaseći glavu i kosu. Uskoro osjeti ugodu i prostruji mu kroz glavu koliko duboki smisao ima ovakav obred. Osjeti neku prirodnu snagu i čvrstoću koju tijelo poprima u ovako ekstremnim uvjetima.
Izvrne se na leđa plutajući. Žmirio je upijajući mirise i zvukove pohranjujući ih u kutke memorije kao zimnicu za dane lošeg raspoloženja.
Kad je otvorio oči trgne se i naglo stade na šljunkovito dno sav napet kao mačka u skoku. Netko je u mraku stajao pored vrbe tik do njegovih stvari i oružja. on potrči prema silueti spreman za borbu, mada je bio gol.
-Kud si se zatrčao? - čuje poznati glas i u trenu ga prepozna.
-Fergara je stajala u sjenci i on shvati da gleda njegovu nagost. pokrije se rukama i čučne u vodu. -Što si došla? Vidiš da sam gol!
-Daj mi moju robu!- reče ljutito. -Ne ljuti se. Nisam te htjela uplašiti! -kroz smješak reče djevojka. Došla sam te pitati smijem li ti se pridružiti?-
Vargazarin nije znao što odgovoriti. Ono što je želio reći, nije bilo pristojno ,a ono što bi trebalo reći bilo bi glupo.
-Ne znam. Sama odluči. Meni ne smetaš. -...dosjeti se.
Fergara se na brzinu razodjene i polako i oprezno krene u mrzlu vodu. Iako je bilo vrlo mračno, njezino gipko tijelo odražavalo je nešto svjetlosti i Vargazarin je očaran promatrao njene putene obline koje ga mame i mirišu poput cvjetne livade.
Kad se bacila u vodu ciknu i izroni.
-Jao što je hladno! Pa ti stvarno nisi normalan. Kakakakko ssse, možže...ššš kupati u ov..vvoj ledari! -cvokotala je od zime. Sad se mladić od srca nasmije . -Ne pretjeruj nije uopće hladno! Samo je malo svježe!- ha ha ha! nasmije se na svoju dosjetku i priđe joj bliže dok se ona borila s vodenom strujom pokušavajući držati glavu iznad vode. Iako je studen obavijala tijela dvoje mladih, nije mogla izbrisati toplinu koja ih je privlačila. U vodi se slučajno dodirnuše, pa još jednom. Sad su se dodirivali, ne više slučajno.
-Izađimo van. S ovim ne valja pretjerivati!- reće mladić i potrči iz vode prema odjeći prskajući na sve strane. Na brzinu se istrlja grubim lanenim pokrivačem i počne se oblačiti najbrže što može pokušavajući skriti svoje veliko uzbuđenje koje se moglo jasno vidjeti. Posebno ispod struka.
Primjetivši njegovu znakovitu oduševljenost njezinom nagošću, Fergara izađe iz vode ne oblačeći se. Samo se dobro istrlja i posuši onim pokrivačem otkrivajući čvrste grudi i vretenaste duge noge od kojih bi svakom muškarcu zastao dah.
-Imam jedno iznenađenje za tebe!- reče mu ona i iza vrbe dovuče golemo mekano medvjeđe krzno i malu bočicu nekog pića.
-Nemoj mi samo reći da si ovo isplanirala! Već sam večeras dovoljno iznenađen tvojim prisustvom!... hinio je ljutnju Vargazarin.
-Pa,...samo sam se malo pripremila! -Vragolasto doda ona. Sad su im tijela reagirala na šok hladnoće tako da im je naglo postalo vruće i krvotok im je radio ubrzano.
-Sjedi.- ponudi ga ona otvarajući medvjeđe krzno kao omanji šator. ponudi ga kalvadosom koji je krijepio promrzle udove i izazivao zarazan smijeh.
-Ne znam kako će ostali reagirati kad vide da nas nema.- Reče Vargazarin.
-Ne znam za njih...- odgovori mu ona pijuckajući jabukovaču...- ali mi nije ni važno. Kad si ono prekjučer poletio za Gnollovima s isukanim mačem uplašila sam se da će ti se nešto dogoditi. To ne bih mogla podnijeti!-
Vargazarin pogleda u njene duboke zelene oči i vidje nešto što nikada prije nije vidio. Vidio je čistu ljubav mlade žene. Srce mu je kucalo u grlu i nije mogao glasa ispustiti.
-Fergara...ja... - uzmuca se on pokušavajući se bolje pokriti krznom. Ona mu blago stavi ruku na usta i nježno ga počne ljubiti po prsima i vratu prema uhu. On zažmiri i ispusti zvuk sličan ranjenom jelenu. instinkt mu proradi savršeno i on obavije ruke oko njenog mekog struka. Jače je privije uzase ne govoreći ništa bojeći se da nešto ne pokvari, a ona ga je svejednako ljubila i mrsila mu dugu kosu ne mogavši ga se zasititi. Uskoro je bio na njoj u čvrstom zagrljaju ljubeći je u meke i tople usne kao najvećeg izvora slasti i ugode. Kemija je u njihovim tijelima izazivala oluje sa provalama vulkana i potresa.
Fergara ga je upijala cijelog kao žedna zemlja kišu, kao pupoljak sunčeve zrake.
sva mu se predala uživajući u svakom njegovom stisku i poljupcu. Čvrsti zagrljaj potraje malu vječnost u ciklički ponavljanim pokretima jednako snažnim kao i nježnim.
Tako sjedinjeni do vrhunca, dugo su još mirno ležali sklopljenih očiju glasno dišući i pokušavajući zadržati svaki radosni trenutak sreće kako bi potrajao zauvijek.
On prvi otvori oči napola i kao iz bunila prošapta...- O, Fergy,....ovo mi je prvi put.-
Ona se pridigne na lakat otkrivajući mu oble grudi. Bila je omamljena.
-Stvarno!- On samo kimne glavom pokrivajući oči nadlanicom u osjećaju razotkrivene manjkavosti.
-Ni po čemu to ne bih zaključila da mi to nisi rekao- diskretno ga pohvali ona milujući mu snažne grudi koje su se i dalje uzbuđeno dizale kao kovački mijeh.
-Stvarno si ...moćan ...mislim...za jednog početnika.-Oboje prasnuše u smijeh.
Učinila si mi najveću radost u životu.- Nježno je poljubi ...Hvala ti, Fergy.- I ja se tebi zahvaljujem. I ti si mene učinio beskrajno sretnom. Sad znam zašto je moja mati vilenjakinja više voljela ljude nego vilinske muškarce. Nitko ne ljubi tako snažno i u isto vrijeme nježno kao vi ljudi. - reče ona podsjećajući ga da je ona poluvilenjakinja.
On ju je i dalje milovao osjećajući njenu baršunastu put pod prstima.-Ti me samo podsjećaš da su žene vilinskog naroda , za nas ljude najpoželjnija bića na svijetu. Sad si mi to samo potvrdila.- Ona se počne brzo oblačiti i nazuvati svoje visoke crne čizme. -Moramo požuriti do tabora.- On se ustane i počne oblačenje ali nekako usporeno i nevoljko iako je noć bila vrlo svježa. Fergara skupi medvjeđe krzno i krene prema taboru kad odjednom prigušeno vrisnu od straha.
Vargazarin instinktivno potegnu mač i, kao pantera skoči u zaštitu djevojke .
-Što se dogodilo?- upita uperivši vrh mača u mrak.
Pred njim je stajao njegov varg. Tih i velik. cijelo je vrijeme bio ti čuvajući svoga gazdu.
-On je sve vidio! Cijelo vrijeme je bio tu.- reče Fergara, mada nije znala jeli to nešto loše ili ne. -
Vargazarin se samo nasmiješi češkajući golemu zvijer iza uha kroz gusto krzno
-Ne draga. On nas je čuvao.-
Kad su sišli do tabora svi su ih značajno gledali ništa ne govoreći. Oni oboje uhvate te poglede s blagom nelagodom kao djeca koja su nešto zgriješila.
Da razbije nelagodu Vargazarin ustane i ode do varga istimariti ga i iščešljati mu dlaku.
Tu noć su spavali jedno uz drugo, a ujutro su se probudili zagrljeni. Fergara ga nježno poljubi u obraz...
-Dobro jutro, moj junače.- njena duga plamena, kovrdžava kosa padala mu je na lice.
-on joj žmireći odgovori uz osmijeh -Dobro jutro Fergy. Smeta li ti kad te tako zovem?...upita...- Ne, slobodno me tako zovi. baš mi slatko zvuči.- Istezala se ona kao mačka obnavljajući energiju.
-Idem skuhati neki krijepki čaj!- lagano i veselo ona skoči na noge i otrči prema šumici potražiti metvicu ili nešto drugo što bi se dalo skuhati kao napitak.
Uskoro su svi pili Fergarin uradak i krijepili promrzle udove ohlađene preko noći. Patuljci su bučno, ali vrlo disciplinirano tovarili mazge za nastavak putovanja nimalo ne zaboravljajući upozorenja o mogućem napadu. Svi oni su bili iskusni borci i potajno su se radovali nekom dobrom okršaju s vilenjacima.
Ona veća skupina s Toveom na čelu pođe naprijed. Kad su na gazu prešli potok zamakoše kroz šumu izvan vidokruga.
Ostatak karavana krene lagano za njima preko onog gaza, ali nastavi nizvodno utrtim putem prema svetom gaju i Breslovu na drugoj strani Kambrijske ravnice.
Nakon sat jahanja zaustaviše se na onom ulazu u šumu gdje su ih druidovi ljudi ispratili. Vargazarin zaustavi kolonu i u pratnji Mumbe i Vardune krene u šumu. Nisu išli dugo kad pred njih iskoči ratni plesač!
Vilenjački ratnik koji kroz pjesmu i ples skuplja snagu i vještinu u borbi magičnim riječima i plesovima priziva duhove šume.
Nisu reagirali. Samo su stajali i gledali čudno odjevenog vilenjaka koji na sred šumskog puta pleše magični obredni ples.
kad je ples završio on nastavi tiho pjevati. Vargazarin razazna riječi posljednje strofe.
Usred gaja druid na vas čeka.
Do njegova duha nek vas vodi jeka.
Ponovo tiho zapjeva i iznenada, kako se pojavio tako i nestade poput munje u krošnjama. Varduna ga je pratila vrhom strijele iz samostrijela ali je morala priznati da nije imala prilike pažljivo naciljati.
Izvadi neodapetu strijelica i ljutito otpusti tetivu. -Što je ovaj cirkusant htio?-Upita Vargazarina.
-Slijedit ćemo ga- reče i mahne ostatku kolone da krenu. Znao je da je Tove sa svojim rendžerima blizu i da ga ne mogu iznenaditi. Ni ratni plesač ga nije iznenadio. -Dobro je znati nešto unaprijed...- razmišljao je.
Projahaše oko dvije vrste kroz šumu. Stadoše na jednoj maloj čistini prekrivenoj barama i lopočima.
Varg oprezno zagazi u vodu pokušavajući zaobići dublju vodu.
Sad Vargazarin izvadi onu kutijicu koju mu je dao druid. Gurne je vargu pod nos i nagne se sa sedla šapnuvši mu na uho:
-Traži!-
Varg na trenutak onjuši kutijicu i poče njuškati uokolo. Kad je detektirao pravac , bez oklijevanja potrči prema jugoistoku. Puta, naizgled nije bilo. Činilo se kao da su zalutali. Kolona mazgi se sporo probijala kroz gustiš. No ubrzi ugledaše druida na jednom proplanku.
Kad su mu prilazili, Druid naglas izrekne neke molitve i čarolije. Zvučale su kao mješavina riječi i cvrkuta ptica. Iznenada se uz zvuk zujanja pčela počne pomicati tlo kao kotao u kojem ključa voda. Nisu imali vremena reagirati. Iz zemlje počeše iznenada i munjevito brzo rasti povijuše i korijenje koje ih sve obavije urastajući oko njihova oružja, nogu i ruku. Obuze ih strah kakav nikad nisu osjetili! Trgali su se pokušavajući stresti zelene uze. Ali što su se više opirali to su biljke bile nasrtljivije i čvršće. Čarolija je bila izuzetno jaka.
Varduna je nemoćno zazivala protučarolije ili barem energetsko polje aure da je zaštiti. Ništa nije pomagalo. Varg je u bijesu grizao povijuše trgajući ih dok mu se jedan bič nije omotao oko gubice i čvrsto ga stisnuo. Čulo se samo njegovo potmulo režanje.
Na trenutak sve utihne. čak i onaj zuj pčela.
Druid im lagano priđe i pogleda svakoga ponaosob kao da provjerava jeli mu čarolija uspjela u potpunosti.
Vargazarin, svezan i nemoćan progovori prvi nakon uspješnog iznenađenja.
-Ovo vam je velika pogreška gospodine! Mi smo kraljevi ljudi i ovaj čin neće moći proći bez posljedica. Pogotovo zato što je ovaj tovar od velike vojne važnosti.-
Mali ne mudruj. Ionako sutra neće biti nikoga tko može o ovome bilo što reći.-
-Ali , zašto to činite? -
-Sada ja postavljam pitanja!- oštro ga prekine duid. -Na to iz šume izađu tri čovjeka odjevena vrlo bogato i po dvorskoj modi. Vargazarin ih ne prepozna. Nosili su crnozlatnu odjeću. Iako se razlikovala u kroju, prevladavale su samo te dvije boje.
-Nemoguće!- protiska kroz zube Klerso.
-To su ljudi grofa Valandera!-
Visoki sijedi plemić bljedunjava izgleda i rijetke brade bio je, izgleda, glavni u skupini od trojice.
-Izvrsno obavljen posao, prijatelju!- reče druidu. Pratnju ostavljam tebi. Ona me više ne zanima. -Mahne rukom a iz šume istrči pet vojnika u sagranijskim odorama ali s grbom grofa Valandera na prsima. Brzo počeše odvoditi natovarene mazge prema šumi.
Vargazarin je bio nemoćan . svezan i ponižen.
-Gdje je taj patuljak kad ga najviše trebamo?- proleti mu misao kroz glavu baš u trenutku kad je iz grmlja doletjela sjekira i nepogršivo se zabi jednom od vojnika među plećke. On vrisnu i pade na zemlju a uplašena mazga počne bježati.
Sad se sletiše i druidovi vilenjaci prema onom grmlju. No tamo nije bilo nikoga !
Napravivši vještu zamku s leđa iz druge strane šume provale patuljci s užasnim bojnim pokličem i jarosnim bjesom nasrnuše na vilenjake i vojnike. Vilenjaci munjevito uzvratiše smrtonosnim strijelama. ali su patuljci na to računali pa su se zaštitili neprobojnim brončanim štitovima . Samo jedna od roja strijela pogodi svoj cilj i jedan patuljak ostade zauvijek na bojnom polju. No napadnuti su u tom času puno gore prošli. Zametnu se žestok okršaj i nije se jasno vidjelo tko tu koga udara i zašto. U cijeloj toj bjesomučnoj strci Druid i visoki sjedi plemić pokušaše pobjeći.
Varduna, iako sputana, zazove čaroliju "Ledenog bodeža" koji se materijalizira u blizini njenog tijela i poče rezati korijenje i povijuše oko nje.
kad je oslobodila jednu ruku, potegne oštru sablju i nastavi bjesno sjeći zelene okove. Kada ih je dovoljno oštetila oni sikćući poput zmija ponovo nestanu u zemlji odakle su i izašli.
Varduna odmah pošalje izboj vatrene energije prema druidu koji pokušava pobjeći. Znala je da njena čarolija nije dovoljna jaka da ubije tako moćnog druida, ali je barem računala da će ga mali uzdrmati i dekoncentrirati.
Vatrena kugla proleti zrakom osvjetljavajući tlo narančastom svjetlošću . Snažno udari u druidova leđa. On pokleknu malo ošamućen. Onda se ljutito okrene
-Bijedni crve! Igraš se sa silama koje ne poznaješ!- Ispruži ruku koja dobi izgled hrastove kore i upre je u Vardunu. Na trenutak ona se skameni od straha zaboravivši aktivirati energetsko zaštitno polje. Brzinom munje pogodi je sjajna strijela čiste energije i ona uz vrisak odleti nekoliko metara dalje bez svijesti.
_Varduna!- vikao je Vargazarin nemoćan i sputan dok su patuljci sjekli vilenjake i tjerali ih na uzmak.
Tove u gužvi posla jednog patuljka da oslobodi Vargazarina i ostale.
Mladi rendžer je oštrim nožem sjekao žilave povijuše koje su se jedna po jedna povlačile u zemlju.
Kako se koji oslobađao, tako je i ulazio u borbu i odnosio prevagu na svoju stranu.
Druid pošalje vukove koji u čoporu i uz užasan urlik i zavijanje nasrnu na prve redove patuljaka. Oni ih dočekaše na tvrde štitove i bez straha počnu sjeći zvijeri jednu po jednu. Tri su vuka ugrabila jednog patuljka i strašno ga trgali i razvlačili po šumskom tlu. Nesretnik je vrištao pokušavajući se osloboditi čvrstih ugriza koji su mu trgali meso.
Kad se i Vargazarin oslobodio, požuri prerezati povijuše oko Varga. Kad mu je oslobodio gubicu, Prolomi se vargovo zlokobno zavijanje tako glasno i prijeteće da svi na trenutak zanijemiše. Njegov glas je u vukova izazvao onaj iskonski strah koji drži životinje podalje od opasnosti. Svi vukovi kao jedan uhvatiše petama vjetra zaboravljajući što su trebali učiniti. I ona tri ispuste izranjavanog patuljka i nestadoše u gustišu Prestravljeni vargovom pojavom. To je za njih ipak bilo previše. Vargazarin naskoči u sedlo -Za njim ! Nesmije nam pobjeći. -I poleti za druidom kao bez duše. U isto vrijeme Mumba, Elohir i Nagdar skočiše u sedla i poletješe u punom trku za njim.
_štitimo ga! -viknu Mumba jača tjerajući konja . Druid nije bježao. Kad se Vargazarinu učinilo da ga može s konja dohvatiti za ovratnik, on jednostavno nestane pojavivši se na drugom mjestu. Pošalje srebrenu strijelu energije i pogodi Nagdara koji pade s konja bez glasa.
Vargazarin uvidje da neće moći uhvatiti druida u bliskoj borbi i munjevito potegne luk i strijele. Precizni projektil se zabi u prsa Šumskog vladara i on tiho jeknu. Njegov lik na trenutak nestane.
-Traži ga! Traži ga! -derao se Vargazarin dok su drugi završavali boj u svoju korist i skupljali raštrkane natovarene mazge.
Pročešljali su šumu ali ga nisu mogli naći!
Odjednom varg snažno potrči prema jednom stoljetnom hrastu obraslom mahovinom i poče režati i kesiti goleme očnjake. Tek kad se primakao na pet koraka, Vargazarin uoči prozirnu sjenku druida koji leži pod drvetom potpuno stopljen s okolinom.
On skoči iz sedla gurajući varga dalje od njega da ga ne rastrga.
Druid više nije imao snage upravljati vargovim mislima. Vargazarin kleknu kraj njega.
Postavi mu samo jedno pitanje:
-Zašto?-
Druid sklopi oči skupljajući posljednje atome energije koja mu je napuštala tijelo.
-Grof Valander nam je obećao neovisnost o kraljevstvu. Kad bi on preuzmeo vlast od starog kralja dao bi nam slobodu i sveti gaj.....teško je disao i borio se zadržati svijest... i Kambrija bili bi... neovisno kraljevstvo u kojem više... ni jedna sjekira ne bi posjekla nijedno... drvo,... a životinje i viljenjaci bi živjeli slobodno i mirno.- s naporom i vrlo tih izgovori posljednje riječi.
Vargazarin mu nalije malo vode iz mješinice u usta.
-Jeste li zaista vjerovali da bi vam Valander ispunio obećanje?-
-Jesam ! Žarko sam to želio vjerovati. to je bio moj životni san. Nemoj me zbog toga osuđivati.
-Ti si pametan momak... i hrabar ratnik znam da ćeš shvatiti moje... motive.- Teško je disao. Izvadi iza pojasa crnozlatni znak grofa Valandera koji mu je dao kao jamstvo da će dogovoreno biti i provedeno.
O tebi ovisi što ćeš učiniti. Samo te molim: poštedi sveti gaj... razaranja.-
Njegov duh se neprimjetno preseli na drugi svijet ostavivši za sobom tijelo koje mu je dobro služilo nekoliko stotina godina. Odjednom njegov štap izgubi plavičasti sjaj i utihne zuj u njemu zauvijek.
Vargazarin je još neko vrijeme stajao iznad njega pokušavajući srediti misli. Nikada nije čuo za grofa Valandera, ali je sada bio siguran da je to osoba koja želi svrgnuti kralja Dobromira II. Prizorište borbe bilo je posuto stvarima i mrtvim vilenjacima. Patuljci su skupili tovarne životinje ponovo ih disciplinirano povezavši jednu za drugu u kolonu. Tove je još bio u šumi ganjajući odbjeglog grofova čovjeka.
-Jesmo li svi na broju? - upita Vargazarin Demijana koji je pregledavao mrtve.
-Nedostaje Nagdar! -vikne mu s druge strane Klerso. Trčao je od jednog do drugog mrtvog pokušavajući pronaći prijatelja. Vargazarin se sjeti!
-Prokletstvo! Ostao je u šumi!- Mumba odmah ponovo uzjaši i poleti tamo gdje su se borili s Druidom. Vratio se za deset minuta. Preko konja je bilo prebačeno mladićevo beživotno tijelo.
-Klersu se se stisne srce...
-...Je li...?- nedovrši rečenicu . Mumba mu samo tužno klimne glavom.
Klerso je plakao. Onako muški, teško i dugo.
-Bio mi je naj bolji prijatelj.- Ostali su šutjeli. Vargazarin mu samo stavi ruku na rame ne znajući što reći nekome tko je u žalosti, pa mu reče:- Bio je dobar borac i dobar momak. Svima će nam nedostajati.-
Klerso se okrene i gorko uzdahne. Pažljivo ga skine s konja i pokrije plaštom preko lica.
I Fergara je plakala. -Oh, da sam ranije došla. Možda sam mu mogla pomoći.-
-Nisi .-reče Mumba. Čarobna strijela mu je sažegla pluća. Umro je trenutačno. Srce mu je otkazalo.-
Tove je na drugoj strani tugovao za dvojicom svojih rendžera. Jednog su potrgali vukovi dok je drugi imao dugačku vilenjačku strijelu kroz vrat.
-Patuljci ne plaču, ali duboko proživljavaju gubitak prijatelja.
Nije bilo vremena za tugovanje. Elohir i Lorik su bili u šumi prateći trojicu grofovih ljudi.
-Moramo ih uhvatiti! Svi jahači, za mnom!-
I nastavi se potjera. I grofovi ljudi imali su skrivene konje. Brzo su odmicali prema zapadu kroz šumu.
Pregaziše potok na jednom plitkom mjestu dalje nizvodno i udariše u puni galop prema sigurnosti. Elohir i Lorik nisu odustajali. Pratili su ih u stopu.
Jurnjava je trajala petnaestak minuta. Jedan od Valanderovih ljudi zaostane a Vilenjaci ga sustignu i obore sa konja. On se vješto pridiže potegnuvši dugi tanki rapir[1] pokušavajući probosti Lorika. On mu odbije vrh ubojitog oružja svojom kratkom sabljom i skočivši s konja ravno na njega počeše se hrvati u travi pored konja.
Elohir je nastavio potjeru. Kad dođoše do jedne strmine , uspore i počeše težak uspon. Tako otkriše leđa jednom od najboljih breslovskih strijelaca.
-E sad ste moji!- reče Elohir i munjevito pošalje dvije strijele prema bjeguncima.
Obje bez greške pronađoše cilj.
Uskoro je sve bilo gotovo. Dođoše sad i ostali konjanici u potjeri.
Vargazarin skoči iz sedla.
-Bravo majstore! pohvali Elohira! Imamo li kojeg živog da ga ispitamo?- upita vilenjaka.
-Imamo!- Rekoše u glas obojica vilenjaka pokazujući na malog debelog Sagranijskog činovnika koji je prijeteći psovao i škrgutao zubima.
Vargazarin čučne kraj njega i blagim glasom počne:
-Tvoj gospodar je mrtav. Svi iz tvoje družine su mrtvi. Samo si ti živ.- stade otpivši gutljaj piva iz mješinice da ispere prašinu i gorčinu iz usta.
-Kako se zoveš?- upita ga.
-Hariman, Hariman Starsky.- reče debeli činovnik.
- Što je tvoj gospodar naumio s ovolikim oružjem koje je namjenjeno našoj vojsci u ratu? -upita ga Vargazarin, mada je znao odgovor. Htio je čuti potvrdu onoga što je znao.
-Ništa vam neću reći, prokleti šugavi plaćenici i sluge starog tiranina!-
Klerso se nije mogao suzdržati. Nabije nogom u stomak debeljka koji bolno jeknu i savi se na zemlji.
-Pazi kako razgovaraš sa zapovjednikom koji ti je poštedio život!- reče mu prijeteće držeći mu mač pod vratom.
Vargazarin ga zaustavi. Nastavi ispitivati zarobljenika.
-Odgovori mi na jednostavno pitanje: Ako je tvoj gospodar toliko moćan koliko vjeruješ, onda ono što nama kažeš neće utjecati na provedbu njegovog plana.-
-Neću vam ništa reći!- prkosno odgovori Hariman.
-Tvoji prijatelji su mrtvi... ponovi Vargazarin tiše... a ti si živ. Znaš li zašto?-
debeljko je šutio. Držao se oholo.
-Zato što moj varg voli živo meso. Ne jede lešine koje nije ubio.-
Debeljka oblije hladan znoj i naglo problijedi da se činilo kako će se onesvijestiti. Nestane mu s lica one oholosti.
Varg shvati što je gazda rekao i polako krene naprijed škljocajući golemim očnjacima s kojih je curila slina po krvavoj gubici. Strašniji prizor nije se mogao ni zamisliti.
-Nee! vrisnu Hariman lud od straha- Polako! Stanite! Reći ću sve što vas zanima! Samo ovo čudovište drž'te dalje od mene!-
Vargazarin samo mahne rukom i Varg stade, neprestano gledajući u debeljka kao u konjski odrezak.
-Grof Valander je pokrenuo golemu zavjeru protiv kralja da dođe na prijestolje. Pošto kralj nema muških nasljednika jedino je on dalji muški rođak loze Stigovića.-... Provali iz Harimana bujica riječi...
-Kralj je naumio promijeniti zakon po kojem samo muški mogu biti nasljednici prijestolja da bi mogao ostaviti prijestolje kćeri. Ako Valerija preuzme vlast svu moć prigrabit će njezin budući suprug, a Grof je ne može oženiti jer joj je rod.
Nije bilo drugog načina da dođe do vlasti nego nasilnim putem dok je glavnina vojske plemstva na istoku i u ratu. -
-Kad je to mislio izvesti?- Upita ga Tove.
-Prije konačne pobjede. Dok Kralj još nema potpunu podršku plemstva.
Ako Dvornik na istoku potuče gobline, tada će već biti kasno jer će kralju u narodu porasti ugled, a time i smanjiti izgledi za preuzimanje vlasti.-
Svi su se zgledali čudeći se što su slučajno otkrili.
-Kome je bilo namjenjeno oružje?- Upita Vargazarin zarobljenika koji više nije imao snage oduprijeti se.
Grof ima stotinjak svojih naj odanijih ljudi, a s njim su u zavjeri i neki drugi plemići koji imaju ljude ali nemaju dovoljno dobrog oružja. Pretpostavljam da je oružje bilo namjenjeno zavjerenicima u samom Stolnom gdje su očekivali naj jači otpor kraljeve tjelesne straže. To ne bi mogli izvesti običnim oružjem.-
Elohir ga pretrese. Nađe vrećicu sa zlatom. -Vidi prljavog novca za izdaju. - i gurne mu ga pod nos optužujuće. Hariman ni ne pogleda vrećicu.
U bisagama na konju nađe pergamenu sa zapovijedima grofa Valandera i s njegovim osobnim žigom s likom zmaja.
-Oh!-...uskliknu Vilenjak...
-imamo i dokazni materijal!- slavodobitno podigne svitak žućkaste janjeće kože.
-Sad nam je prva stvar izvijestiti kneza o valanderovoj zavjeri. Nadam se da će moći spriječiti svrgavanje kralja. -Reče Vargazarin uspinjući se u sedlo.
Ubrzo su bili ponovo na putu. Breslov je bio sve bliže a dan je odmicao k smiraju. Samo je tanka narančasta linija dijelila zemlju od neba posutog paperjastim oblacima.
-Uskoro će kiša.-reče Fergara.
Doista nedugo za tim poče isprva stidljivo rominjati, a kasnije sve jače i jače. Tlo im se pod nogama pretvori u kaljužu a niz lica im se voda sljevala kao božanske suze. Varg je neumorno grabio naprijed dok mu se mokro krzno isparavalo od topline tijela.
Kambrija je bila dosadna i pusta. Osim dva sela koja su zaobišli ni žive duše nisu sreli. Ovaj kraj je pretrpio naj veće gubitke u stanovništvu pa je dobra zemlja vapila za vrijednim rukama. Potkraj dana ponovo napraviše tabor za noćenje na ravnici ispod velikog hrasta u kakvoj-takvoj zavjetrini. Tlo je bilo raskvašeno i sva drva koja su skupili u okolici dobro su im došla. Dok je Mumba palio vatru ,mokra drva su cviljela i skičala kao žive zmije opirući se plamenu i jako dimeći.
Fergara je kuhala kašu dok su ostali pekli posljednje zalihe mesa. Teka kad je došlo vrijeme da nahrani Varga, Vargazarin shvati da mu nema što više dati. Zavuče ruku u torbu i napipa komad suhe govedine već odrvenjen od stajanja. Pruži ga vargu, a ovaj samo frknu i okrene glavu.
Vargazarin je znao da je vrijeme za lov.
-Pokrije glavu kapuljačom ispod koje su virili žuti čuperci kose. Počne se opremati za lov.
-Kuda ideš?- upita ga Elohir.
-U lov.- reče -moram naći vargu nešto za jelo. Nadam se da ću naći neku divljač u ovoj pustari!-
-Nemoj ići sam! može biti opasno!- dovikne mu Fergara.
On je pogleda ispod oka i namigne joj. -Pa nisam sam! Varg ide samnom!- Prebaci sedlo preko leđa životinje i pričvrsti mu prsni remen.
-Idemo.-Tiho reče vargu na uho i ovaj pojuri ravnicom. Svi su gledali za njim. Posebno je Toveu mladac ostao misterija koju nije mogao odgonetnuti. Bilo kako bilo cijenio ga je i za to malo vremena što su se poznavali. Nekako mu se uvukao pod kožu, a to kod patuljaka jako puno znači. malo ih je od ljudi koji se mogu pohvaliti da imaju patuljka za prijatelja.
Vargazarin projaše kroz jedno presušeno muljevito korito nekog bezimenog potoka grabeći prema jugu i pretražujući cijeli kraj u potrazi za plijenom.
kad je skinuo luk s leđa uoči da je potpuno mokar i labav pa za sebe reče ironično:
- Nazdravlje!-
Varg je gledao čas lijevo, čas desno zastajkujući svako malo onjušiti zrak svjež od kiše.
Noć je već bila pala i oni se već pomire s tim da će gladni na spavanje. Kad odjednom iz grmlja iskoči divlja krmača s deset prugastih praščića i jurnu u paničan bijeg. Varg se u trenutku iz jahaće životinje pretvori u predatora. Vargazarin je znao što to znači i lako sklizne iz sedla udarivši ga dlanom po sapima: -Lovi!- Varg poleti velikom silinom i nakon kratkog ,ali munjevitog lova baci se na zadnje prase u koloni. Prase bolno zaskviči i domalo utihne. Uplašena krmača, kad vidje svoje mladunče u smrtnom zagrljaju okrene se u očajnoj hrabrosti pokušavši otjerati zvijer. Varg je ugleda i ne ispuštavši ubijeno prase, oštro pogleda krmaču i nakostriješi se dajući joj do znanja da ne prilazi!
Krmača se ponovo okrene i nestane u guštiku kao što se iznenada i pojavila.
-Bravo!- veselo je vikao Vargazarin trčeći do onog mjesta gdje je varg već trgao meko meso praseta. On ga blago odgurne od lovine i pohvalivši ga, nožem odreže jednu zadnju nogu. Varg mu dopusti kao što bi to morao i vođi čopora. Vargazarin ga blago potapša po krznenim leđima. -Ti si pravi majstor. Uvijek me učiniš ponosnim! - i shvati da mu govori kao što bi vjerojatno otac rekao sinu nakon uspješna lova. Meso koje je odrezao uvije u komad gruba lanenog platna i gurne u torbu velikodušno prepustivši ostatak veprića zaslužnom lovcu.
Ubrzo se vrate u tabor. kad ga je rasedlao varg se zadovoljno zavuče u lišće na jedno suho mjesto ispod drugog drveta i brundajući zaspe sit i zadovoljan.
Vargazarin priđe vatri koja je bila sada manja ali je u njoj bilo još dobrog žara. -jeste li vi već svi jeli?- Oni su samo umorno klimali glavama prelijeni da mu odgovore. Priđe mu Fergi noseći neke začine i bilje.
-Ako hoćeš, spremit ću ti but na moj način- vidjevši poveći komad svježe prasetine u njegovim rukama. On obrisa krvave ruke o onu krpu vadeći nož. -Dobro. Samo ne kompliciraj! Neka bude brzo jer sam jako gladan.-reče joj on mršteći se na kruljenje u trbuhu.
Patuljci su već uveliko spavali i u snu narezali nekoliko naramaka drva. Barem je tako zvučalo! Klerso je odsutno buljio u žar tugujući za prijateljem kojeg je sahranio u plitki grob na samom izlazu iz šume. Stalno su mu navirala sjećanja i lijepi dani zajedničkih avantura. Odlazak Nagdara ostavi golemu prazninu u njegovom životu koju nije znao čime popuniti. Drugi su se spremali na spavanje, a Mumba je vježbao disanje miran i kao skamenjen, sjedio je uspravno zatvorenih očiju.
Fergara se približi Vargazarinu noseći mu večeru na drvenoj dasci umjesto tanjura. On je stavi pred sebe i otkine veliki komad lepinje koja se već bila osušila i stvrdnula i poče jesti onako kako on to obično radi . Halapljivo i snažno. To je Fergaru zabavljalo. -Polako! Ne trpaj hranu u sebe! Neće pobjeći.- smješkala se. On je pogleda i malo zastane.
-Što ? Jeli ti to smješno? - upita. -Pa je, kad to gledaš sa strane- On nastavi jesti istim tempom.
Slobodno se zabavljaj! Ne marim! Osim toga, lijepa si kad se smiješ. - i počne još više gristi meso oponašajući varga kako trga komade ispuštajući smiješne zvukove režanja.
Fergara nije mogla suzdržati kikotanje .-Ako budeš neozbiljna…- reče on glumeći ozbiljnost…doći ću u napast pojesti tebe! i baci se na nju grickajući joj bedro i trbuh. Ona vrisnu pokušavajući doći do daha. -Prestani ! To škaklja!-
On raščupan i s prasećim butom u ruci podigne pogled i zagleda se u njene čarobne oči boje bršljana koje svjetlucaše u odsjaju vatre.-
Neću te pojesti ako budeš molila za milost!
-Neću!- kroz smjeh prkosno reče djevojka.
-Moli! -ponovi on hineći strogoću i ponovo je ugrize.
-Jao! nemoj!-
-Moli!- ponovi on ne mogavši suzdržati smjeh.
-Milost, gospodaru!- tiho prošapta ona uz veliki osmjeh molećivo nabravši obrve. On je slobodnom rukom obuhvati oko struka i snažno privuče sebi gledajući je u oči.
-Sad si se izvukla, ali drugi put neću biti tako velikodušan.-… pa joj pođe prema usnama dati poljubac. Prije nego ju poljubi ona mu obriše masnoću od pečenja oko usta i oboje se počnu kikotati i ljubiti.
Kelso se ustane i ode u mrak ne rekavši ništa.
Oni to primjete i bi im strašno žao. -O bože! reče Fergara puna osjećaja krivice. Pretjerali smo. I Vargazarinu je bilo krivo. Momak je bio ožalošćen i zasmetala ga je njihova ravnodušnost. Vargazarin odloži ono meso i skoči za njim u mrak.
-Klerso!- dođe do njega u dva skoka. -Oprosti! Nismo te htjeli povrijediti. I nama nedostaje Nagdar…reče to shvaćajući koliko to neuvjerljivo zvuči poslije onog njihovog ludiranja…ali Fergara mi znači puno. Ona mi je utočište kojem pažljivo čuvam kako ne bih poludio od ovih strašnih događaja.- pravdao se Vargazarin. Klerso se okrene i pomirljivo reče.
-Ti si danas učinio sve kako treba. Nisi učinio ni jednu pogrešku. Zato nas je sad većina živih i zdravih. Pretpostavljam da ti i Fergara slavite život. To vam ne zamjeram. Zamjeram sebi što sam ga pustio samog tamo u šumu. Da sam bio s njim, možda bi i on sada bio ovdje i smijao se s vama. -Navriješe mu suze. Vargazarin ga zagrli onako muški da pucaju kosti. -Ne krivi sebe.- …tješio ga je…- Nisi mogao ništa učiniti! Ako je bio pravi Agedir, sada je s Gospom od jezera.- Kelsu se ta slika učinu utješnom i njih dvojica se vrate do vatre. Fergara sjede kraj Vargazarina i stavi mu ruke oko vrata . Dugo su tako sjedili zagrljeni u tišini.
[1] Rapir - vrsta tankog mača kojim se bode , ali ne sječe. Koristi se u dvobojima i ima lijepo ukrašenu zaštitnu košaricu šake.
No comments:
Post a Comment